Počeli smo kao i svake godine, tradicionalno, organizirano okupljanje članova našeg društva, prvim izletom povodom Sveta tri kralja. I ove godine, 7. siječnja, okupljanje je sazvano kod kućice Brusevi.
Slab odaziv članstva pokušavamo „pravdati“ medijskim zastrašivanjem o izuzetno lošim vremenskim uvjetima ili činjenicom da su tijekom blagdana članovi jeli samo zdravu prehranu, umjereno i uz svakodnevnu tjelovježbu te ima nije bio potreban ovaj izlet kao razgibavanje i buđenje iz zimskog sna. Uz ovaj šaljivi uvod, nastavimo i dalje šaljivo, neka se odsutno članstvo ne uvrijedi 😉 .
Među sudionicima izleta bio je i jedan novi član koji je odmah prošao i inicijaciju koju si je sam i odabrao. Odlučio je namjerno „zakopati“ prednje kotače svog vozila u masno, upijajuće i meko tlo pitome Bilogore. Uslijedila je pomoć ostalih sudionika pri izvlačenju uz prikaz raznih tehnika od kojih je najuspješnija bila povlačenje konopom uporabom drugog vozila. Nakon 16-minutnog odvezivanja čvorova s oba vozila, koja je jedan „stručnjak“ tako svezao da je bilo jasno svima kako ovi čvorovi nisu planinarski, uslijedio je zaključak kako je ovo bilo namjerno razgibavanje i zagrijavanje mišića pred zahtjevnu turu (bar se tako vodič pravdao).
Stiglo je i vrijeme za zajedničku fotografiju i polazak dijelom planinarske staze „Brusevi“ u smjeru jugozapada. Uz povremene blage uspone, mjestimice vlažne do blatne podloge, prekrivene jesenjim lišćem koje nam je poslužilo kao tepih za masažu stopala testirajući pritom i materijale naših gojzerica, uz tihe i kratke razgovore, vrijeme smo posvetili upijanju zraka koji nam je svojom svježinom davao do znanja da, unatoč jeseni pod nogama, pri vrhu studen vlada. Obilazili smo tako i neke zaboravljene spomenike nimalo radosnih vremena zatim koračali putevima šumske željeznice koju su vrijedni radnici prije gotovo 100 godina postavljali. Vodili smo brigu i o divljim životinjama te im pokušavali dati do znanja da smo na njihovom terenu i da se ne moraju plašiti našeg smijeha i glasnijeg razgovora. Educirani smo bili i o vrstama gljiva te ostaloj flori koja nas je okruživala.
Proteklo je tako 3 sata na oko 8 km šumskih staza planine nam Bilogore. Vremenska prognoza nam je bila naklonjena, uz par kapi sramežljive kišice (bez potrebe za kabanicama) i tlak zraka koji se samo, planinarski, poželjeti može…izlet je bio više nego uspješan.
Vodič Mario Ripli
