Unatoč virozama koje su obuzele planinare i planinarke HPD Papuka i ne obećavajućoj vremenskoj prognozi neposredno prije puta, autobus s 19 naših članova otputovao je u Gorski kotar u ranim jutarnjim satima, u nedjelju 22. listopada. Autobus nas je iskrcao kod lovačke kuće u Polanima pokraj Delnica.
Opremljeni kabanicama i gamašama u ruksacima, spremni da ih upotrijebimo, uputili smo se prema Črmužovom vrhu (u delničkom kraju poznatiji kao Črmaž, što znači divlji luk). Mnogi od nas još do nedavno nismo čuli za taj vrh, ali od kada je uvršten u Hrvatsku planinarsku obilaznicu kao kontrolna točka (KT HPO 9.1.) umjesto vrha Okrugljak, odlučili smo se za njegov obilazak. Izabrali smo najkraću stazu do vrha koji se nalazi na 1104 m nadmorske visine. Laganim hodom, ugodno se družeći i razgovarajući putem, na vrhu smo bili za 45 minuta. Pratili su nas oblaci a sunce nam se povremeno nasmiješilo, ali kabanice su uglavnom ostale u ruksacima. Vrh je označen hrpom kamenja na kojem je oslikan hrvatski grb. Malo dalje nalazila se klupa, upisna knjiga i dva žiga-jedan pričvršćen na upisnoj kutiji, a drugi na metalnoj cijevi pored nje. Nakon što smo utisnuli žig u naše obilaznice, otišli smo na livadu u blizini vrha s koje se pružao pogled na Bjelolasicu, Višnjevicu i mrkopaljski kraj.
Po povratku s vrha, odvezli smo se prema Vrbovskom kako bismo posjetili Kanjon Kamačnika, jedno od najljepših mjesta Gorskog kotara. Krenuli smo od ušća rijeke Kamačnik u rijeku Dobru, kod restorana. Odmah na početku nalazi se naplatna kućica jer je to mjesto proglašeno Značajnim krajobrazom. Staza cijelo vrijeme vodi uz rijeku koja je bila prepuna vode. Put se sastoji od šumskog puta, drvenih mostića i galerije koja je kanjonu davala osobit šarm. Posebnu čar u prvom dijelu staze davala je i buka vode koja se obrušavala kamenim koritom čineći mnoštvo slapića i vrtloga. Drugi dio staze je bio nešto mirniji ali također prelijep na jedan posve drugačiji način. Rijeka je mirno tekla svojim koritom i zrcalila prekrasne boje šume koje su se prelijevale na čistoj i prozirnoj površini Kamačnika. Nakon sat i pol laganog hoda uz puno zastajkivanja i fotografiranja, stiglo smo do izvora Kamačnika. Nalazi na na dubini od 118 m i ubraja se u 10 najvećih izvora u Hrvatskoj. Čudesno je kako u sred šume, iz ničega, odjednom započinje teči lijepa rijeka prekrasne smaragdne boje.
Laganim korakom krenusmo nazad. Kiša nam je zaprijetila svojim kapima, izvadismo svoje kabanice. No, trebale su nam tek koji trenutak. Kako bismo zaokružili doživljaje s ovog izleta, prije povratka podlegosmo mirisima i pogledima na ukusnu hranu restorana Kamačnik.
Ispunjene duše i napunjenih želudaca, krenusmo prema Virovitici. Točno po planu, u 21 sat bili smo u njoj.
Vodič Ana Tomac
