Planinarska tura – Julijske Alpe
Prošli vikend 20 planinara odlučilo je provesti u prekrasnim Julijskim Alpama u susjednoj nam Sloveniji. Na izlet smo krenuli autobusom u subotu 8. srpnja u 5 sati. Za volanom autobusa je bio Joza, što nam je garantiralo brz i siguran dolazak na cilj. Vremenska prognoza je obećavala sunčan vikend bez padalina.
Oko 11 sati smo stigli do Bleda, prelijepog jezera ledenjačkog podrijetla, jednog od najposjećenijih prirodnih atrakcija u Sloveniji. Dio ekipe je otišao u obilazak starog grada i jezera. Naša Brankica je obišla cijelo jezero za nešto više od sat vremena. Ostatak ekipe je čuvao snagu uživajući u bledskim kremšnitama i pogledu na moćne Julijske Alpe koje su bile naš krajnji cilj.
Nakon obilaska Bleda nastavljamo putovanje prema Bohinju te stižemo do mjestašca Ukanc (653 m). Prije polaska na stazu obilazimo slap Savica, što nam je svojevrsno zagrijavanje za uspon koji slijedi. Slap je visok 78 m i obrušava se niz strme litice Komarče, a napaja se vodom koja pritječe iz doline Triglavskih jezera te kroz vodoravni špiljski tunel dotječe do vodopada. Savica je izvor rijeke Save Bohinjke, na 790 m nadmorske visine, nedaleko od jezera Bohinj.
Nakon hlađenja kod Slapa uzimamo ruksake te oko 15 sati krećemo prema Koči pod Bogatinom koja se nalazi u Planini na kraju, gdje ćemo i prenoćiti. Stazu kojom smo krenuli gradila je austrougarska vojska za vrijeme Prvog svjetskog rata, tzv. mulatjera, kako bi pružali potrebnu logistiku bojišnici na rijeci Soči. Na stazi savladavamo 48 blago nakošenih serpentina koje su Slovenci uredno označili pa je brojanje bilo neizbježno. Otežavajući faktor je bilo toplo i sparno vrijeme, ali put nas vodi kroz šumu i duboki hlad. Do Koče pod Bogatinom (1513 m), koja je inače stara austrougarska vojna bolnica prenamijenjena u planinarsku kuću, stižemo oko 18 sati. Iscrpljenost i umor na licima je uskoro zamijenilo divljenje prizoru okolnih vrhova. Nakon što smo ostavili stvari u sobe slijedila je zaslužena večera te druženje uz pokoju hladnu pivicu.
Sljedeći dan nakon doručka krećemo oko 8 sati prema vrhu Veliki Bogatin (Mahavšček 2008 m). Prvi dio puta nas i dalje vodi građenom stazom (mulatjerom) do Bogatinskog sedla gdje radimo kratku pauzu uživajući u pogledu na okolne vrhove i litice. Nakon odmora nas je čekao kratak, malo strmiji uspon prema Malom Bogatinu koji su svi svladali bez nekih poteškoća. Dolazimo do mjesta gdje se odvaja staza koja obilazi Mali Bogatin pa većina ekipe nastavlja tim putem, dok je sedam izletnika ipak odlučilo popeti se strmom stazom i na ovaj vrh. Već s ovog vrha smo vidjeli pravu veličinu i masivnost Julijskih Alpa te smo pratili kako drugi dio ekipe sigurnim korakom kreće uspon na vrh Mahavšček. Ponovno se nalazimo svi na vrhu Mahavšček, sretni i zadovoljni što smo se svi popeli. Slijedio je još jedan duži odmor, fotkanje i sunčanje.
Nakon odmora, oko 11 sati, uslijedio je spust s vrha po uvijek nezgodnom siparu prema planini Govnjač. S vremena na vrijeme oblaci bi prekrili sunce, što nam je uvelike olakšalo hodanje. Nakon silaska do planine radimo kratku pauzu čekajući da se svi skupimo. Društvo su nam pravile znatiželjne kravice, a u svrhu održavanja dobrosusjedskih HR-SLO odnosa čak smo im prepustili i naše mjesto za piknik. Nakon odmora nastavljamo stazom prema Domu na Komni preko travnatog terena prolazeći pored ostataka vojnih građevina iz Prvog svjetskog rata. Nakon kratke okrjepe oko 14 sati kreće spust preko istih 48 serpentina kojima smo se i popeli te dolazimo do Koče pri Savici. Neki koji su stigli malo ranije do Savice uspjeli su se i malo rashladiti u potoku koji je sigurno jedan od najhladnijih na ovim prostorima.
Nakon što smo se svi okupili krećemo autobusom prema Bohinju gdje radimo malo dužu pauzu za ručak, kupanje u jezeru, zasluženu pivicu. Oko 18 sati krećemo prema Virovitici te je, osim prometne gužve kroz Bled, vožnja bila ugodna. Naš vozač/DJ je pogodio pravu glazbu pa je tijekom vožnje bilo i pjesme. U Viroviticu smo stigli oko ponoći, iako malo umorni, vjerujem, zadovoljni.
Htio bih zahvaliti Mari na pomoći u vođenju izleta, cijeloj ekipi na trudu i ugodnom društvu te Jozi na sigurnoj vožnji.
Tekst: Dalibor Bilić
