Vremenska prognoza za vikend i Ćićariju obećavala je vrijeme idealno za hodanje. S parkirališta ispred zgrade Kazališta mala ekipa Papukovaca krenula je u subotu, 24. lipnja u 4:00.
Uz kratko zaustavljanje na autocesti do Planinarskog doma Poklon stižemo u 9:30. Staza prema Velikom Planiku (1277 m) je većim dijelom dobar makadam i nije zahtjevna. Svi su dobro raspoloženi jer zasad nema uspona pa ne nedostaje smijeha i razgovora. Dobrodošlicu nam želi mlada zmija koja brzo nestaje u travi. Izlaskom iz šume otvaraju se divni dijelovi Ćićarije. Livade su pune cvijeća koje mirisom i bojama privlači kukce i leptire. Vrijeme je idealno- sunčano s laganom burom. Sam uspon do vrha je kombinacija travnate i stjenovite podloge, malo strmo tek toliko da nas podsjeti da se za lijepo ipak treba pomučiti.
Na vrhu uživamo u pogledu na Mali Planik (koji ustvari i nije tako mali, samo 18 m niži od Velikog) i vrh Učke, Vojak. Kružnom stazom preko Malog Planika i vrha Ošalj vraćamo se do Planinarskog doma Poklon oko 15:00 sati. Pridružuje nam se Helly koja je došla vlastitim prijevozom. S obzirom na to da su svi dobro raspoloženi i ne previše umorni, iako je u nogama nešto više od 15 km i 650 m ukupnog uspona, zajedničkim dogovorom odlazimo do vrha Vojak- najvišeg vrha Učke i istarskog poluotoka.
Kameni razgledni toranj suvenirnica je Parka prirode Učka, a njegova terasa, do koje vodi 30 stuba, jedan je od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Jasno se vide Labin, Raša i bivši rudnik, Istra, Rijeka, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit i Ćićarija. Žig, zajednička fotka pa žurno prema Lupoglavu jer nas trbusi podsjećaju da je vrijeme za večeru. Nakon uživanja u istarskim gastro i eno delicijama vozimo se prema Brestu i Planinarskoj kući Žbevnica gdje stižemo u 20:30.
Dočekuje nas Davorka, članica HPD-a „Planik“ Umag, s velikim osmijehom i najfinijim palačinkama. U nedjelju, 25. lipnja, zasluženo spavamo duže. Nakon doručka u 8:00 krećemo prema vrhu Žbevnica (1014 m), najzapadnijem tisućnjaku. Iako je uspon oštar, za 25 min stižemo do vrha. Na vrhu puše bura, no to nam ne smeta. Prvo se u obilaznice udaraju žigovi, a onda se uživa. Nakon zajedničkog fotografiranja, dijelom po Sakomanovom putu, spuštamo se do planinarske kuće. Spremamo stvari, Davorki zahvaljujemo na brizi i ugodnom druženju te krećemo prema plaži u Ičićima.
Nakon kupanja vozimo se prema Fužinama i Hotelu Bitoraj gdje nakon obilnog ručka neki uspijevaju pojesti i prefinu štrudlu od borovnica (svaka čast, nije to nimalo lako). Drugi ju brižno čuvaju spremljenu u posudicama za ponijeti (dalek je put do Virovitice 😉). Da bismo osjetili duh Divljeg zapada, posjećujemo kaubojsko selo Roswell – izgrađene kulise za vestern o legendarnom indijanskom poglavici iz plemena Apača, Winnetouu i njegovom prijatelju Old Shatterhandu.
Oko 19:00 krećemo prema Virovitici, no zbog gužve na autocesti od Vrbovskog vozimo se „starom cestom“ te oko ponoći stižemo umorni, ali zadovoljni.
Tekst: Tanja Kolar Janković
