Vremenska prognoza za vikend nije nam bila naklonjena, vrijeme bi trebalo biti promjenjivo s velikom mogućnošću kiše, no svejedno smo donijeli odluku da idemo na izlet, ipak smo mi dobri planinari, a dobar planinar je spreman na sve vremenske uvjete. 17 naših članova prije zore krenulo je je prema Lici, Dalibor i ja smo mogli spavati malo duže, jer su nas kupili u Zagrebu. Ovaj vikend cilj je bio uspon na Poštak uz obilazak Kudinog mosta i izvora rijeke Zrmanje. Malo smo promijenili plan te prvi dan odlučili odraditi uspon na Poštak umjesto prvotno planiranog Kudinog mosta. Poštak je jedan od vrhova Ličke Plješivice, a ime je dobio po razmjenjivanju pošte između Austro-Ugarske i Turske. Nalazi se na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne. Približavajući se mjestu Otrić, otvorio nam se prekrasan pogled na Poštak, te su neki već počeli komentirati kako im se ipak ne čini da će to biti lagani uspon  Uz pauze, oko 11 sati smo stigli u Otrić, na željezničku postaju Zrmanja i bili spremni za uspon na Poštak. Dok smo se spremali za uspon, već je počela padati kiša ali svejedno smo krenuli prema Poštaku . Kiša je ubrzo prestala, a vjetar se pobrinuo da ne bude savršeno vrijeme. Kako smo se laganim tempom penjali prema vrhu, pogled se otvarao, i svakim korakom nas nagrađivao prekrasnim prizorima, ali nismo mogli previše uživati u njemu jer je vjetar pojačavao, tako da možemo reći da nas je pošteno ispuhao. Napisala sam u letku da uspon na Poštak umjereno zahtjevan, no dio ekipe se ipak ne bi složio sa mnom, kažu da su se umorili i na toj „laganoj“ stazi. No umor se isplatio, tijekom hodanja uživali smo u prekrasnim žutim obroncima na kojima smo vidjeli nesvakidašnji prizor, puno krava koje slobodno šeću. Na putu do vrha došli smo do kamenih skulptura koje je priroda sama isklesala, a najzanimljiviji je „Marsovac“ s kojim smo se svi morali fotografirati. Neobične kamene skulpture koje je isklesala priroda nalaze se na travnatoj padini na visini od 1200 metara Nakon odmora i fotografiranja krenuli smo dalje prema našem cilju. Na vrh smo došli nakon dva i pol sata, sam vrh je visok 1425 m, a s njega se pružaju pogledi na područje BIH u pravcu naselja Grahovo, brda u okolici Knina, najjužnije dijelove Velebita te na ličku stranu u pravcu Gračaca. Nakon malo duže pauze i uživanja na vrhu u pogledima koji sežu na sve strane, te zajedničkog fotografiranja, krenuli smo sa spuštanjem istom stazom i naravno opet smo morali stati kod kamenih skulptura, a zatim opet nastavljamo spust do željezničke postaje Zrmanja, gdje nas strpljivo čeka naš vozač Joza. Poslije je uslijedio smještaj u apartmane u Gračacu, večera, a nakon večere planinarski tulum.

Drugi dan smo malo duže spavali jer je plan polaska na Kudin most bio u 9 sati. Kudin most je na rijeci Krupi i kažu da je to jedno od ljepših mjesta u Hrvatskoj. To je zaštićeni spomenik prirode sagrađen od suhozida s 12 sedrenih blokova, a legenda kaže da ga je izgradio mladić Kuda zbog svoje djevojke koja se nalazila s druge strane rijeke. Krenuli smo iz mjesta Golubić, a spuštanje do Mosta strmom uskom stazom trajalo je oko pola sata. Pri spuštanju se već otvaraju pogledi na rijeku Krupu koja nas je oduševila sa svojom tirkiznom bojom. Kudin most nas je oduševilo svojom ljepotom, jednostavno smo uživali u netaknutoj prirodi. Na kraju našeg izleta iako je kiša padala, odlučili smo posjetili i izvor Zrmanje, u mjestu Zrmanja Vrelo koje se nalazi podno Poštaka, ispod strme okomite stijene. Podno stijene se nalazi nekoliko izvora rijeke Zrmanje koji se sastaju pred branom Prezid. Na početku makadamskog puta smo krenuli pješice i za 20 min šetnje uz rječicu stigli smo do brane. Idilično mjesto s tirkiznom bojom vode, no izvor je 10-ak min dalje. Iako je sad malo drugačije izgledao, s manje vode, jedan od izvora je presušio, nego prvi put kada sam bila svejedno je lijepo.

Povratak prema Virovitici prošao je pregledavanju i dijeljenju fotografija s puta. Puni dojmova vraćamo se na početnu točku puta oko 9 sati navečer.

Mara Vidović