Nakon tri kvarnerska otoka, koje smo posjetili početkom 10 mj., na redu je bio  još jedan- Pag!

Vrijeme je nekoliko dana prije polaska bilo pravo jesensko, gotovo zimsko pa smo se pitali hoćemo li uopće krenuti na put. Sunce se na kraju ipak pojavilo, ali je stigla i orkanska bura i zatvorila sve prilaze našoj destinaciji. Krećemo na put puni optimizma  u subotu, 16. listopada u 4:00 sata. Cijelo vrijeme provjeravamo izvješća HAK-a o stanju na cestama- dobro je, Paški most je otvoren! Nekoliko kilometara prije tunela Sv. Rok ipak moramo „sići“ s autoceste i nastaviti državnim cestama. Nema veze, vidjet ćemo više ljepota Hrvatske, a ionako nikamo ne žurimo. Kao da nam bura nije zadala dovoljno briga, odjednom čujemo lupanje pod autobusom- pukla je cijev (grana) auspuha!!! Zaustavljamo se u mjestu Zaton Obrovački. U blizini je  ZOO s egzotičnim i domaćim životinjama pa su neki odlučili protegnuti noge i potražiti nojeve. Nakon što su naši vješti majstori zaključili da nam cijev auspuha uopće ne treba te problematičnu cijev uklonili, nastavljamo dalje. Prolazimo brojnim naseljima uz rijeku Zrmanju; Obrovac, Kruševo, Karin, Posedarje… HAK upozorava da je Paški most otvoren samo za osobna vozila…ooo, neeeee!! Trajektne linije ne voze, a zatvorili su i dionicu Senj-Karlobag što znači da nam taj smjer nikako nije opcija.  Sreća nam se ipak osmjehnula i uspjeli smo prijeći preko mosta. U autobusu neopisiva sreća i veselje! Nekoliko minuta nakon prolaska zatvaraju most, ali to više nije naša briga. 

Stižemo u grad Pag gdje nas dočekuje g. Jure koji nas vodi kroz Muzej solarstva u kojem smo puno naučili o dugoj tradiciji  i načinu proizvodnje  soli. Nastavljamo dalje do mjesta Kolan gdje krećemo na stazu prema najvišem vrhu otoka Paga Sv. Vidu (349 m). U obilasku nam se pridružuje naša novopečena planinarka Grozda. Srećom ?, bura je raščistila oblake pa nam se s vrha pogled pruža prema ostalim kvarnerskim otocima, gradovima  i naseljima Pagu, Novalji, Kolanu, Šimuni i prekrasnom Velebitu. Silazimo u kamp Šimuni gdje nas čeka autobus i odvozi u mjesto Metajnu. Domaćini Jaška i Jelica nas dočekuju s večerom. Iako nas je bura dobro propuhala, to nas nije spriječilo da zatulumarimo prije počinka.

Svanulo je mirno, sunčano jutro i krećemo na stazu poznatu pod nazivom „Life on Mars“ koja je izgledom opravdala ime. Na putu nam društvo prave ovčice. Gola i surova priroda, kristalno, bistro more i čiste plaže Pag čine jedinstvenim i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Staza nas vodi uz prekrasne uvale i  plaže kao što su Slana, Beritnica, a završava na plaži Ručica gdje su se najhrabriji (ili najluđi) među nama  odlučili i okupati. Osunčani i okupani krećemo autobusom u Siranu Gligora u mjestu Kolanu, gdje nas dočekuje ljubazna mlada gospođa Ružica čija se obitelj već generacijama bavi proizvodnjom sira. Sirevi Sirane Gligora nositelji su najprestižnijih nagrada i priznanja kako kod nas, tako i u svijetu. Tajna je kako kaže Ružica u tome što paške ovce, od čijeg se mlijeka radi paški sir, jedu malo ali kvalitetno. Nakon obilaska pogona degustirali  smo nekoliko vrsta sireva uz koje smo pili odlično bijelo i/ili crno vino, a prije toga smo za aperitiv kao pravi planinari dobili rakiju.

Prije polaska kući odlučili smo posjetiti još jednu atrakciju otoka Paga, tzv. hrvatsku Ibizu- Zrće! Iako nije špica sezone i trenutno ne rade poznati noćni klubovi, to nas nije obeshrabrilo da zatulumarimo. Posebno bih pohvalila našeg najstarijeg sudionika izleta Želimira Holera koji je svojim vedrim, mladenačkim duhom inspiracija svima ostalima. Osim toga priča najbolje viceve! Svoju pašku avanturu završili smo, unatoč početnim nedaćama, sretni, živi i zdravi u nedjelju, u kasnim večernjim satima na mjestu s kojeg smo krenuli. 

Vodič Svjetlana Bardić