Došlo je vrijeme i za posjet kolijevci hrvatskog planinarstva. Da, planinarili smo Klekom.
U ranim jutarnjim satima krenuli smo prema Ogulinu gdje smo posjetili Zavičajni muzej i planinarima posebno zanimljivu alpinističku zbirku. U alpinističkoj zbirci mogu se vidjeti zanimljivi izlošci poput dnevnika i cipela prvih penjača na Kleku, šatora, dereza i ruksaka, kamen s vrha Mount Everesta koji je donio Stipe Božić, dokumenti i slike s hrvatskih himalajskih ekspedicija.
Vremenske prilike su nam išle na „nogu“ jer je bilo oblačno i pomalo kišovito tijekom putovanja i razgledavanja Muzeja, no nastavkom putovanja od Ogulina prema Bjelskom i polaznoj točci za vrh Klek oblaci su se razilazili i bilo je izgledno da će nas vrh nagraditi divnim pogledom.
Laganim planinarskim i fotografskim koracima planinari su uživali u usponu prolazeći kroz stoljetnu bukovu šumu i klečke livade na kojima smo zatekli šarenilo bilja, predivne boje na zelenoj podlozi. Približavanjem Planinarskom domu Klek na nadmorskoj visini 1000 m pojedine su planinarke štapove zamijenile metlama te na čuđenje ostalih odletjele prema vrhu. Odmarali smo u blizini doma uživajući u Sabininom pripovijedanju Regoča (bajka poznate spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić) u sklopu 16. Ogulinskog festivala bajki.
Nakon Regoča nastavili smo uspon na sam vrh Klek, ali „na sve četiri“ tijekom dviju dionica uspona pridržavajući se za užad. Na vrhu smo uživali u pogledu uz žvakanje sendviča, ispijanju tekućina te fotografiranju.
Došao je trenutak za povratak i napuštanje vila i vještica iz bajki i legendi. Opreznim koracima spustili smo se do doma gdje smo opet napravili veću pauzu zbog tamo „neke utakmice“ (čitaj Hrvatska – Engleska) koju su planinari htjeli pogledati…pa makar i prvo poluvrijeme. Nastavili smo spust uz razmjenu dojmova, fotografiranju onih motiva koje nismo uočili na usponu i to sve uz dodatni oprez na tlo pod nogama.
Mripli
