Na put krećemo u subotu, 19. 6. 2021 u 5 sati ispred zgrade Županije.
Nakon gužve na cesti stižemo na Poklon, prijevoj koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju, na visinu od 922 m. Razgledamo novootvoreni Centar za posjetitelje „Poklon“ koji je od nekadašnjeg peradarnika preuređen u interaktivni muzej, jedan od najmodernijih u Hrvatskoj. Uz edukativan i zanimljivo osmišljen postav naučili smo nešto o biljnom i životinjskom svijetu te stanovnicima i poznatim osobama ovoga kraja.
Puni dojmova krećemo na planinarsku stazu prema Vojaku (1396 m), najvišem vrhu Istarskog poluotoka. Nakon žešćeg uspona čeka nas jedan od najljepših pogleda na Kvarner, Istru, Gorski kotar, Velebit ,Ćićariju, (a kad je zrak čist i na Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomite ) i naravno, hladno piće (čitaj pivo) u kuli na Vojaku. Taman kad smo pomislili da je najgore prošlo, slijedio je silazak stazom Dvije kule, od kule na Vojaku do lovranske gradske kule, odnosno spust s 1400 m n/m na 20 m n/m. Put smo si ipak nešto malo skratili do mjesta Liganj.
Na naš nagovor i nakon što je osjetio miomirise u autobusu, vozač Josip je ipak pristao stati na plažu u Lovranu. Neopisiv je osjećaj nakon 6 sati hoda zaroniti u more. Osvježeni nastavljamo tzv. Plominkom prema restoranu Flanona. U večernjim satima stižemo u Planinarsku kuću Skitača (425 m) u mjestu Skitači nedaleko od grada Labina. Tu nas dočekuje domaćin Mladen.
Drugog dana na stazu polazimo od pl. kuće spuštajući se do svjetionika Crna punta koji je i 1. KT Labinskog pl. puta. More nas je mamilo na kupanje. Užitak smo platili kasnije… vruće i sparno vrijeme nas je usporilo pa smo jednoglasno odlučili da veći dio grupe pričeka autobus u mjestu Brovinje, a ostatak upornih se ipak odvažio i dovršio povratak pješice. Putem smo smislili i novu psovku „Istra ti materina“….
Nakon ručka u Labinu, Josip nas vozi u Rabac na kupanje. Pet neumornih planinara odlučilo se spustiti pl. stazom od Labina do Rapca. Dan smo završili pravom slavonskom feštom. Trećega dana, nakon kave i doručka, zahvaljujemo Mladenu i krećemo put Buzeta na poznatu stazu 7 slapova, dugu cca 15 km.
Iako je sušno razdoblje i slapovi nisu bili u „pravom izdanju“ to nije umanjilo dojmove i epitet jedne od najljepših staza. Odmorili smo u selu Kotli za čiji je naziv zaslužna rijeka Mirna koja je u kamenom vapnencu napravila kotle.
Nakon „namakanja„ nogu vraćamo se na stazu koja je, srećom, većim dijelom prekrivena šumom. Došli smo do trenutka kad se moramo vratiti kući, no našoj avanturi nije došao kraj. Na pola puta „krepala“ nam je klima, no moji su planinari navikli na krv, znoj i suze pa su i ovo stoički podnijeli.
Vodič Svjetlana B.
