Posjetili smo Samoborsko gorje.
Kažu da je Samoborsko gorje osobito lijepo u jesen, stoga je naša mala osmeročlana ekipa „Papukovaca“ odlučila osobno se uvjeriti u to. Poštujući fizičku (ne i socijalnu) distancu, dovezli smo se u tri automobila u Mali Lipovec do Šoićeve kuće, nekad vrlo popularne planinarske kuće. Oko 8.30 zaputili smo se prema Velikom dolu. Tamo smo se vrlo kratko zadržali kod Planinarskog doma Ivica Sudnik. Nastavljamo lijepom šumskom stazom prema Oštrcu. Međutim, ipak se ubrzo odlučujemo prečicom popeti na Hoffmanovu stazu. Ona nas vodi po hrptu i s nje se pružaju predivni vidici na samoborska brda i doline. Na Ptičjem vrhu zastajemo kako bismo napravili nekoliko lijepih fotki. Odmah nastavljamo prema Oštrcu (KT HPO, 752 m ) na koji smo se uspeli za manje od pola sata. Iskoristili smo priliku za kratku okrijepu u popularnom Planinarskom domu Željezničar koji se nalazi na 10 minuta hoda ispod vrha Oštrc. Nemoguće je odoliti ukusnim štrudlama, bučnicama i dizanicama koje nam nude domaćini. Kava i domaći, planinarski čaj također nam prijaju.Lijepo je u domu, no, nastavljamo dalje prema Japetiću. Put nad vodi preko vrha Stražnik i prijevoja Velika Vrata. Do prijevoja je staza lagana. Naizmjenično se pomalo uspinje i spušta. Od prijevoja, oštrim usponom, za 45 min stižemo do Planinarskog doma Žitnica. Učinilo nam se da tamo ima više ljudi nego što ih zna biti u najposjećenije vrijeme na zagrebačkoj „špici“. Umalo smo zbog neočekivano velike gužve odustali od popularnog domskog ručka. Ipak, nakon kratkog premišljanja stali smo u red i ubrzo prionuli jelu. Temeljito okrijepljeni, nastavljamo do vrha Japetić (KT HPO 879 m) koji je najviši vrh Samoborskog gorja. Razgledavanju s vrha pomaže 12 metara visoka piramida koja se tu nalazi od 1960. godine, kada je ovamo premještena s vrha Medvednice.Ne zadržavamo se predugo na vrhu jer nas očekuje još sat i pol hoda do Šoićeve kuće. U 15.30 stižemo do naših automobila – u pravi trenutak jer samo što nije počeo padati mrak.Nakon prijeđenih skoro 19 km planinarskih staza i nešto više od 1000 m visinske razlike, zadovoljni smo i radosni jer smo proveli lijepi dan, na lijepim mjestima, s dragim ljudima.
Tekst: Ana T.
Foto: Kristijan, Tanja, Mara
