Na prozivci u 5 sati ispred Županije bilo je prisutno 20 planinarki i planinara koji su zauzeli svoja mjesta u autobusu i 4 planinara obitelji Grgić u automobilu. Maske nije nitko zaboravio.
Na stajalištu u Ludbregu razbuđujemo se kavom i doručkom. Na parkiralište ispred zaštićenog kulturnog dobra Trakošćan dolazimo malo poslije 9 sati. Iako su bile ponuđene dvije varijante izleta – 1) foto šetnja poučnom stazom oko jezera i posjeta dvorcu i 2) planinarska tura na Ravnu Goru, svi su se odlučili za planinarsku turu.
Krenuli smo laganim hodom od hotela Trakošćan kroz šumu. Staza se blago penjala do zaseoka Vrbanići, te kroz njega do Kotoršćaka. Tamo na raskršću odabiremo jedan od tri puta – najmanje strm, preko Paskove kleti do doma Pusti duh. Kod doma smo napravili kratku pauzu za slikanje, osobito oni koji obilaze obilaznicu Hrvatske planinarske kuće. Kuća je bila zatvorena, pa smo ju razgledali izvana.
Dalje po hrptu hodamo do kapelice Sv. Tri kralja i ubrzo nakon nje dolazimo do piramide na kojoj je najviši vrh Ravne gore. Neki se penju okomitim stepenicama na vrh piramide i uživaju u čarobnom pogledu na ostale vrhunce Ravne Gore, zanimljiva mjestašca Zagorja, Strahinjščicu, Ivanščicu, Maceljsko Gorje, Sloveniju. Jedan dio planinara okupirao je stijenu na kojoj je ugrađen žig KT HPS.
Spuštamo se do nezaobilazne foto točke s odličnim pogledom na jedan od najljepših i najbolje očuvanih hrvatskih dvoraca. Ujedno, to je mjesto za spuštanje s paraglajderima. Nakon par minuta stižemo do Filićevog doma. To je najbolje mjesto za odmor – može se uživati na klupama s kojeg se pruža prekrasan pogled na dvorac, obližnje vrhove i romantična sela rasuta po Zagorskim brežuljcima. U pogledu je ipak najbolje uživati s obližnjeg vidikovca Balkon. No, kada smo već kod uživanja, najviše i najduže se uživalo u bogatoj ponudi hrane i pića u domu.
Nakon više od sat vremena odmora i gastronomskih užitaka, spuštamo se kraćom i strmijom varijantom puta do sela Meljani pa opet kroz šumu do Trakošćana.
Ukupno smo prošli preko 10 km planinarskog puta s nešto više od 600 m visinske razlike. No, ostalo nam je malo više od sat i pol vremena pa smo odlučili odraditi i onu prvu, lakšu varijantu izletu – foto šetnju po zaštićenom kulturnom dobru. Još smo imali dovoljno vremena i za šećer (sladoled) na kraju. Kako je i bilo planirano, iz Trakošćana smo krenuli u 17 sati i još za dana stigli sretni i zadovoljni u Virovitici. Plan je realiziran i u jednoj i u drugoj varijanti sa stopostotnim sudjelovanjem.
Ekipa „Svi za jednog – jedan za sve”
Vodič Ana Tomac
