Uzvratni susret Podsused – Virovitica
Uzvratni susret odigran je 1. 12. 2019. godine na Medvednici. Podsjetimo se, još u veljači odigran je prvi susret između Podsuseda i Virovitice na kojemu su domaćini poveli goste planinarskom stazom „Vilinsko oko“ i time ostvarili prednost, a završnica je bila na prvom virovitičkom ribnjaku gdje je uslijedilo zajedničko fotografiranje oba tima. Prošla je gotovo cijela godina kad su se, ovaj puta, domaćini iz PD Susedgrada, drznuli pozvati Virovitičane na uzvratni susret. Ekipa je brojila 29 planinara (30 je bilo u pripremi no Ankica F. je zbog crvenog kartona morala propustiti ovaj susret). Spremno su čekali autobus već od 5 sati na parkiralištu Zgrade županije, gdje su nakon 25minutnog zagrijavanja sjeli u bus i krenuli put Medvednice. Dolaskom u Zagreb, spremno su nas dočekali domaćini PD Susedgrada, šef Nikica i njegova vodička ekipa Jasminka, Đurđa i Željko. Pod njihovom pratnjom prepraćeni smo do obližnjeg parkirališta na 30tak minuta hoda udaljenog od planinarskog doma Glavica. Domaćini su nam odmah dali do znanja da ovaj susret neće biti lagan te zaprijetili šetnjom planinarskim stazama Parka prirode ovim predivnim jesenskozimskim, prohladnim danom. Poveli su nas do planinarskog doma Glavica gdje je došlo do kratkog prekida hoda i uživanja u pogledu prema Zagrebu. Put nas je dalje vodio prema vidikovcu i vrhu Kameni svati. Tamo smo svi uživali, uslijedila je žestoka borba među planinarima Papuka iz Virovitice jer su baš svi htjeli uhvatiti predivan pogled sa vidikovca i zabilježiti ga fotografijom, naravno bilo je i onih koji su htjeli zabilježiti svoj prvi otisak žiga u Dnevnik HPO. Hladan zrak, vjetrom nošen, podsjetio nas je da se završnica susreta odigrava u planinarskoj kući Kameni svati gdje nas je dočekao dežurni planinar i krivac za sve…Ivan i njegov team. Nakon kraćeg pozdrava domaćina uz dobrodošlicu u tekućem obliku, uputili smo se u toplinu kuće njihove gdje je nekolicina gostiju već pokleknula nad grahom na „slavonski“ način (pripremio Ivan – kaže da je i kolače narezao, čak!) Grah je bio riješen te smo se bacili na kolače i kavicu te ostale tekućine. Šef Nikica je uhvatio svoju gitaru i ugodno nas iznenadio „miksom“ pjesama iz cijele RH. Žestoko smo i ovaj puta uzvratili pjesmom te pokazali da i mi iz Slavonije znamo pjesme i sa zagorskih brega. U rijetkim pauzama zabavljao nas je i Brankec svojih stihovima. Vrijeme je odmicalo pa je „valjalo“ i krenuti. Oprostili smo se od domaćina i shvatili da je ovaj susret prošao neriješeno te da će se igrati produžeci, ali prvom prilikom na zasad nepoznatom terenu. Spustili smo se sa Kamenih svata do mjesta Jablanovec, pozdravivši usput Augusta Šenou te se ukrcali u bus (u kojemu je nekima bilo hladno, a nekima vruće 😀 ) i uputili se za Viroviticu.
Igra se nastavlja.
Mario Ripli
