Danas smo posjetili naše prijatelje u Daruvaru i sudjelovali u njihovoj tradicionalnoj manifestaciji ” Petrovo na Petrovom vrhu”. Pozdravio nas je predsjednik domaćeg društva, profesor Josip. Zamolio nas je da minutnom šutnje odamo počast njihovom nedavno preminulom planinaru Branku Slivaru. Nama je to značilo da u mislima ponovno budemo s nama neprežaljenim Mladenom Kosijem.
S njim u mislima, spominjući ga u razgovoru, krenuli smo na neoznačenu stazu prema kanjonu Stančevca. Staza je bilo vrlo iznenađujuća, nevjerojatno interesantna, dinamična, ponajprije mokra i nadasve lijepa. Prelazilo se nekih dvadesetak puta preko rijeke. Najprije smo se trudili koliko, toliko sačuvati suhe noge, ali budući da nismo imali ribarske čizme, to je bila nemoguća misija. Neki su pokušali s izuvanjem, prelaskom bosim nogama preko rijeke pa ponovnim obuvanjem. Naravno, nakon petog prelaženja su odustali. Ispalo je da su najmudriji bili oni koji su jednostavno bez opterećenja odmah smočili cipele, jer svi smo na kraju bili jednako mokri😀.
Hodali smo kanjonom oko 2 sata. Hladovinu i svježinu kanjona zamijenili smo šumom a onda smo se strmim usponom popeli da livadu koja je mirisala na sijeno i mentu. S visoke livade pucali su vidici na Papuk i Psunj. Od vreline livade spasio nas je ponovni ulazak u šumu. Strmim šumskim putem uspeli smo se do doma gdje smo izgubljene kalorije obilato nadoknadili finom, toplom janjetinom. (One dvije koje su jele grah nećemo ni spominjati.) Viška kalorija neki su se pokušali riješiti plesom, a neki kuglanjem.
Jako volim janjetinu, ali ovaj izlet ću ipak pamtiti po vrlo zanimljivoj i iznenađujuće lijepoj stazi.👍😎—–vodič Ana Tomac