Za vikend 15. i 16.6.2019. bili smo na sjevernom Velebitu te na dijelu poznate Premužićeve staze. Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km (8-9 sati hoda) prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m). Mi smo hodali samo dio Premužićeve staze. I to od planinarskog doma Zavižan (1594 m), do prijevoja Veliki Alan (1412 m). Staza nas je oduševila, nadahnula i izmamila divljenje. Staza je izgrađena u samo četiri godine, od 1930. do 1933., a zbog kvalitete gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza predstavlja biser graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj. Nazvana je po šumarskom inženjeru Anti Premužiću (1889.-1979.) koji je u to vrijeme bio građevinski referent u Direkciji šuma u Sušaku: on ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj. Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika.
Prvi dan 15.6.2019. godine. Polazak ispred zgrade županije u 5h, 22 planinara odlučni, motivirani, nadahnuti odbrojavali su sate do našeg odredišta. Nakon odmora i prve kave prije Zagreba te doručka na odmorištu Dobra polako smo bili pred našim ciljem. Nacionalni park Sjeverni Velebit! Kupujemo karte i naravno suvenire. Nakon obavljene kupnje blizu smo cilja, a to je planinski dom Zavižan. Nakon što smo ostavili višak stvari u planinskom domu i smjestili se krenuli smo na prvu etapu našeg izleta. Sa planinarskog doma Zavižan (1594m), Vrh Velika Kosa 1622 m, Balinovac 1602 m i Veliki Zavižan 1676 m. Kružna staza oko 7 km. Sunce nas je neumorno pržilo, nije bilo jednostavno.
Na povratku s Velikog Zavižana prolazilo smo kroz Velebitski botanički vrt. Zalazak sunca smo, uz obilje smijeha i pozitivne energije dočekali na planinarskom domu Zavižanu gdje smo i noćili.
Drugi dan 16.06.2019. godine. Buđenje u 5h. Polazak na stazu u 7h. Bajkovit izlazak sunca, miris jutarnje kave i doručak iznad oblaka. Pogled puca na Liku s jedne strane te more i otoke s druge. Bajkovito, zar ne! Ekipa je jedva čekala da današnjim danom prohoda dio poznate Premužićeve staze. Usputno fotografiranje prije puta, pakiranje i ostavljanje stvari u autobusu i krećemo. Staza, teren, priroda i boje bajkovito i nestvarno je to izgledalo.
Gromovača je najviši vrh Rožanskih kukova. Sam vrh je kamenit, ali ne odaje dojam osobite visine. Posjet Gromovači zanimljiv je i zbog toga što posjetitelj na prilazu ima priliku upoznati najljepši dio Premužićeve staze. Uživali smo u penjanju ali i pogledu s vrha. Kratak odmor smo napravili u planinarskom skloništu Rossijevo sklonište 1580 m.
Koje se nalazi se u srcu Rožanskih kukova, neposredno ispod stijene Pasarićeva kuka. Sagrađeno je 1929. i nazvano po istraživaču velebitske flore Ljudevitu Rossiju. Nakon okrjepe i odmora nastavili smo put do planinarske kuće Alan (1340 m). Dolazak u Viroviticu oko 22:20h. Hvala cijeloj ekipi koja je bila tim. Hvala kolegama osobito Mladenu Kosi najboljoj metli. Vidimo se drugom prilikom. Planine nas zovu, a mi moramo poći.
