Planinarska tura po našim primorskim otocima

TRI DANA – TRI OTOKA – TRI VRHA

Cres – Lošinj – Krk

29./30. rujan  01.listopad 2017

PRVI DAN:

I došao je i taj dan 29.09.2017. za nas planinare HPD Papuka dugo očekivani jer smo datum te ture dobili početkom godine na našoj godišnjoj skupštini.

Ah, da odmah navedem, tu lijepu “priču” osmislila je naša vrlo aktivna planinarka Ana Tomac, inače zaljubljenik u prirodu, kulturnu baštinu i fotografiju, tako da ju ja ponekad zovem “paparazzo”(ali ne zlonamjerno), jer kada joj je “fotić” u rukama onda joj ništa ne ne promiče samo tako.

I tako tog 29.09. nakon neispavane noći (ustajanje u 2:00, polazak u 3:00 sata već tradicionalno ispred zgrade županije) još pospani, ali sretni što je konačno došlo vrijeme za naš trodnevni izlet po primorskim otocima, Cresu, Lošinju i na kraju Krku nas 35 “Virovtičana” (čitaj Virovitičana) uvalili smo se u naš autobus u nadi da čemo s putom malo “dremuckati” što je nekima i uspijelo, a neki su imali sreču ili nesreču da su mogli s putem slušati ili učestvovati u interesantnim razgovorima, dosjetkama ili vicevima.

Na otok Cres, po veličini našem drugom otoku u Jadranu (405 km2) “uplivali” smo sa Istarske strane, (trajektomBrestova-Porozina). Po dolasku na otok krenuli smo mašim autobusom do prijevoja Križići odakle započinje naš uspon na vrh Sis (638 m). To je drugi po visini vrh na Cresu iza Gorice (648 m). Onako “nabrijani” kako smo krenuli iz naše Virovitice, pomislio sam da čemo ga pregaziti kao naše “valjanke“(buče). Ali kada smo ga vidjeli kako je “špičast“, kako stoji ponosno, gol (samo mala sredozemna makija), a staza ide ravno gore bez skretanja, do kud ti oko vidi, bilo mi je jasno da će to biti dobro razgibavanje poslije naše dugotrajne vožnje i ne baš previše sna u autobusu. Kada smo se poslije mnogo zaustavljanja popeli na vrh, zaboravili smo sav umor i svu vožnju. Pogled je bio veličanstven, na sjeverozapadu Istra sa Učkom u daljini, na sjeveru Rijeka, istočno od nas otok Krk, odmah do Rab, a iza veličanstveni Velebit, a tamo, tamo na na jugu u sumaglici naš sljedeči cilj Lošinj (Osorščica sa njezinim vrhom Televrin 588 m).

I kako svemu dođe kraj, tako i našem boravku na vrhu, nakon čega je uslijedio “osvještenje” (silazak sa vrha) po onom strmom putiću, nakon kojega smo opet bili sretni kada smo se približili našem autobusu i ugledali našeg vozača Đuru i našu Anu Tomac koja je kako sam več napisao sve to lijepo organizirala, ali na njezinu veliku žalost nije mogla ići sa nama na vrhove zato što je neposredno prije puta imala jednu nezgodu i jake bolove u stopalu tako da je jedva “gibala” po ravnom. Mogu si misliti kako joj je bilo što nije mogla sa nama podijeliti onaj užitak, zadovoljstvo i svu ljepotu prirode pogotovo što je ona tu već bila i zna kakav je lijep pogled “odozgo”.

Njezinu ulogu vodiča na vrh preuzeo je uspiješno naš planinar, vodič Željko Hmelik koji se je za tu “ulogu” (dužnost) i adekvatno pripremio.

I tako nakon spuštanja sa “Sisa” i našeg prvog kontakta sa primorskim kamenom i makijom (mi smo ipak slavonci), krečemo dalje u pravcu Lošinja. S putem uživamo u pejsažima, a naša Ana očito dobro pripremljena koristi priliku i sve nam lijepo objašnjava i daje upute što se tiće smještaja u Malom Lošinju, naše polazne točke za sljedeča dva dana. Prolazimo tako pored na daleko poznatog Vranskog jezera (površine 5,7 km2,  i največe dubine oko 70 m.)koje se nalazi se na 14 metara n./v., i  snabdijeva sa svojim oko 200.000.000 litara pitke vode mnoga mjesta na Cresu i Lošinju.

Gledajuči tako i lijevi i desno i upijajuči sve oko nas i neprimječujemo da ulazimo u mali stari gradić Osor, koji je pokretnim mostom povezan sa Lošinjem. Taj pokretni most u mnogome olakšava prolaz iz sjevernog u srednji Jadran (naravno malim plovilima), pa je iz tog razloga važno mjesto za sve nautičare. Most se okreče dva puta na dan u 9:00 i u 17:00 sati pa ako Vas put nanese u Osor u to vrijeme iskoristite tu priliku i pogledajte u živo kao što smo i mi drugi dan naše ture po kvarnerskim otocima (ali prije pređite preko mosta).

Prelaskom preko mosta i sigurnom vožnjom našeg vozača Đure  začas smo se stvorili u Malom Lošinju, poznatom ljetovalištu i zimovalištu-lječilištu koji je zbog svoje blage ljekovite klime 1892 zajedno sa Veli Lošinjom  proglašen klimatskim lječilištem.

Nakon smještaja u apartmane i nabavke hrane za sljedeča dva dana, krenuli smo individualno, na plažu i obilazak Malog i Velog Lošinja. navečer smo se “mrtvo umorni” zavukli u “svoja gnjezda” i vjerujem svi u hipu zaspali.

DRUGI DAN:

U 7:30 kako smo se i dogovoril, svi smo bili u autobusu i čekali Anin znak za polazak. Vrijeme nam je opet išlo na ruku, a mi dobro raspoloženi jedva čekali da dođemo do Nerezine naše polazne točke. Podjeljeni u dvije grupe:

Grupa 1. sa vodičem Željkom trebala je savladati stazu, Nerezine – Sv. Mikula (557m) – Sv. Gaudencije – Televrin (588m) – pl. k. Sv. Gaudent – Osor (dužina hoda oko 7:00 sati)

Grupa 2. sa vodičem Vladimirom Subotom koja je imala kraću povratnu  stazu; Nerezine-Sv. Mikula – Nerezine (3:30 sati hoda), sa uživanjem na vrhu i poslije kupanjem u M. Lošinju.

Grupa 1. u kojoj se nalazila i moja malenkost produžila je put prema sjeveru od Sv. Mikule prema samom kraju Osorščice do  pl.k. Sv. Gaudent. Usput se je mala grupa spustila po jako zahtjevnom terenu do jame Sv. Gaudencija (tu je prema legendi neko vrijeme živio svetac, Osorski biskup koji je protjerao zmije otrovnice sa Creskog-Lošinjskog arhipelaga, a svatko tko sa sobom uzme kamenčić iz jame zauvijek je zaštićen od zmija otrovnica). To je bio dovoljan razlog da se jama (mala spilja) mora vidjeti.

Nakon razgledanja i “fotkanja” u i oko jame, gdje je obitavao Sv. Gaudencije,  mala ali vesela grupa (Mario, Matija, Tomislav i Zlatko) pokušava stići glavninu, ali na putu im se “preprečio” najviši vrh Osorščice Televrin. I kako to već biva, i tu se mora zaustaviti kako bi se dokumentiralo “fotkalo, štembiljalo u dnevnike” pa on počastiti sa slatkišima, nazdraviti i tekar onda nastaviti slijediti glavninu.

A pejzaži oko nas kao u nekom filmu, samo lete, kao najljepše kulise. Naš Mario istinski zaljubljenik u lijepe, interesantne, savršene fotografije ima pune ruke posla. Njegov teleobjektiv radi samo naprijed-nazad, a on kao da je ptica, čas je naprijed, čas lijevo, desno, odostraga, ali uvijek je sa nama.

I tako uživajući svatko u “svom filmu” dolazimo do planinarske kuće Sv. Gaudent. Ona veča grupa več “tuče” po pilečem paprikašu, a neki i po filanoj papriki, dok mi prvo tražimo vodu i “prerađeni hmelj sa vodom“. Nakon jednosatne pauze krećemo svi zajedno prema Osoru. Pred nama je jedno blago spuštanje, gdje smo imali dosta vremena za ugodno  “čavrljanje“.  Umorni, ali sretni, kao i uvijek kada se spustimo ulazimo u lijepi gradić Osor, a naš vodič Željko upoznaje nas sa nekim znamenitostima grada.

Čekajući na naš autobus i povratak u M. Lošinj doživili smo otvaranje pomičnog mosta tj. otvaranje kanala između Cresa i Lošinja. Po dolasku u M. Lošinj te nakon što smo se osvježili izvana i iznutra, sjedili smo na terasi  našeg  apartmana još dugo u noć, uživajući u smijehu i veselju.

Jedan lijepi dan je prošao, ali ne u zaborav!

TREĆI DAN:

Naš posljedni dan ture po kvarnerskim otocima započeo je kao i inaće u 7:30 u autobusu.Ovoga puta na “programu ” je bio naš najveći otok, otok Krk (410 km2.). Sa sjevera okamenjen i vjetrovit, u sredini i sa zapada zelen, a na jugu opet kamenit, ali pun lijepih pješčanih plaža i uvala (Malinska, Njivice, Baška itd.). Naš cilj je polazna točka Treskavac, pa onda Veli vrh (541 m2) – Obzova (568 m) – Baščanska Draga (oko 4 sata hoda).

Dvije grupe krenule su prema Veli vrh, da bi tamo jedna grupa koju je vodila Ana Hmelik nakon duže uživancije u savršenom pogledu i vremenu krenula istim putem nazad, dok je druga grupa pod vodstvom Željka produžila prema najvišem vrhu  o. Krka Obzova i dalje prema Baščanskoj Dragi.

A,a,a! Bila je i treća grupa koja je sve te vrhove promatrala iz “riblje perspektive”.Ta grupa je razgledala Bašku (1674 stanovnika, koja se spominje već davne 1232 godine i poznata je po čuvenoj Baščanskoj ploči, starohrvatskim spomenikom na glagoljici) i uživala na krasnoj pješčanoj plaži.

Kada smo se u popodnevnim satima, svi skupa skupili u autobusu i krenuli u pravcu krčkog mosta i dalje prema našoj “Virovtici“, moglo se je čuti mnogo lijepih uspomena što smo toga dana doživjeli. Od lijepog pogleda na grad Krk i otok Košljun, riječki zaljev, Učku, te otoke  Cres i Lošinj,  pogled sa Obzova na suhozid (gromače), Novi Vinodolski i naravno impozantni Velebit.

U jednome smo bili sigurno svi istog mišljenja, a to je, da smo se opet dobro nadisali zdravog morskog, slanog, punog smilja, jadranskog zraka, jer dan je bio savršen za izlet, ali ne samo ovaj nego sva tri dana su bila stvorena za turu, (bez obzira što meteorološke prilike i prognoza u zadnje vrijeme nije bila obećavajuća).

A, kada govorimo o turi, možda fali još samo ona čarobna riječ HVALA, hvala ti Ana, na puno truda i strpljenja, želim ti brzo ozdravljenje i da nam se što prije priključiš na izletima.

                                                                                                                Zlatko Pleško