Dana 27. i 28. svibnja 2017. g. skupina od tridesetak virovitičkih planinara hodočastila je u drnišku Zagoru, zavičaj velikog kipara i domoljuba Ivana Meštrovića i u naše vrijeme megapopularnog Marka Perkovića Thomsona. Putovali smo starom ličkom cestom preko Slunja i kraj Plitvičkih jezera, okrijepili se kod Macole i njegovih medvjeda, prošli kroz kraljevski grad Knin i u podnevnim satima stigli u Drniš (vrata polja), prekrasni gradić u kotlini gdje dominiraju planine Svilaja i Moseć i u sredini kao otok planina Promina. U bogatstvu prirodnih ljepota i krških krajolika s niskim raslinjem ističe se bogato Petrovo polje (Moj dida i ja) i rijeke Krka i Čikola.
Nakon prolaska kroz Siverić (nekad poznati rudnik mrkog ugljena) i Drniš stigli smo u podnožje Promine s jugozapadne strane i došli u mjesto Lišnjak koje danas ima samo 2 stanovnika na oko 500 m nadmorske visine i nastavili penjanjem do planinarske kuće Promina na 850 m nadmorske visine gdje su nas dočekali vrlo ljubazni domaćini iz planinarskog društva i domar Nikola, odgajatelj u vrtiću, sa malim sinom Enzom. Smjestili smo se u vrlo udobnim sobama i nakon kratkog odmora nastavili smo u vodstvu domaćina s usponom na vrh Čavnovka na 1148 m n/m.
Uz jako lijepo i sunčano vrijeme osjetili smo i planinski zrak i poznatu buru. Bilo je naporno ali i veliko zadovoljstvo kad smo na vrhu ove lijepe planine pogledali na sve četiri strane svijeta. Prekrasni pogledi i panorame pružaju se u svim pravcima. Prema sjeveru grad Knin, kninsko i kosovsko polje, te veličanstvena Dinara koju smo posjetili prije 3 godine. Na istočnoj strani su planine Svilaja i Moseć, Petrovo polje u kojem se vide plantaža vinograda Dalmacijavina i brojna naselja na rubovima polja i izmedju Svilaje i Moseća (Otavice u kojima je živio Meštrović s njegovim mauzelejom, poznate Čavoglave na izvoru Čikole i druga mjesta), a u daljini se vide Mosor i za dobre vidljivosti i Biokovo. Prema jugoistoku i jugu vidi se naravno centar Zagore Drniš, kanjon Čikole koja se ulijeva i spaja s kanjonom Krke, te u daljini more i šibenski otoci do otoka Jabuka. Prema jugozapadu i zapadu dominira kanjon rijeke Krke s visovačkim i prokljanskim jezerom, miljevački plato (bablje polje) kao Ravni kotari i u daljini naša sveta planina Velebit. Čitava kotlina je povezana s mrežom puteva od kojih je autoru članka najdraži put prema Vrlici koji vijuga na zapadnim obroncima Svilaje. Po silasku s vrha družili smo se uz večeru koju su bogato pripremili vodja puta gdin Zlatko Pleško i njegovi volonteri.
Drugog dana u nedjelju, nakon odmora i doručka u zaista prvoklasnom planinarskom domu, na čemu treba odati priznanje PD Promina, zaputili smo se prema kanjonu i NP Krka. Usput smo zastali na vidikovcu kraj spomenika zadnjem hrvatskom kralju Petru Svačiću, s kojeg puca prekrasan pogled na kanjon Krke, od Roškog slapa do Skradinskog buka i ušća Krke u more, a posebno na visovačko jezero i znameniti otočić Visovac.
Upravo je taj otočić bio cilj našeg dopodnevnog programa, na koji smo se dovezli posebnim brodićem. Na Visovcu, koji je poznato hodočasničko mjesto u ovom dijelu Dalmacije, u staroj crkvi Gospe od Milosti, gdje su franjevci došli u 15. stoljeću, nazočili smo svetoj misi koju je predvodio župnik fra Božo Duvnjak i duhovno se okrijepili.
Kod Visovca smo ušli u NP Krka i šetnicom oko 4 sata uživali u ljepotama krajolika i kanjona rijeke Krke do Roškog slapa, jedinstvenog prirodnog fenomena. Razgledali smo područje slapa (drugi put ćemo se popeti u pećinu na visokoj hridi iznad kanjona) i na kraju uživali u izvrsnoj pastrvi u restoranu na samoj Krki. Sretno smo se vratili u Viroviticu u sitnim noćnim satima, prepuni dojmova i slika sa ovog sadržajnog i zahtjevnog putovanja. Treba odati priznanje svim planinarima za uspješno svladavanje zacrtanog plana, a posebna zahvalnost za uloženi trud i organizaciju voditelju Zlatku Plešku i vodstvu našeg društva.
Mile Zidar
