U petak ujutro mala grupa planinara krenula je prema jednoj od najljepših planina u BiH, Prenju, bosanskoj Himalaji.
Daleki put kroz BiH smo lakše prebrodili usputnim stajanjem i uživanjem u bosanskim delicijama. Do Rujišta, početne točke planinarske staze , stigli smo oko 15 sati. Zahvaljujući sunčanom vremenu i visokim temperaturama na stazu krećemo u kratkim rukavima iako je već kraj listopada. Staza u početku prolazi kroz vikend naselje te dalje nastavlja kroz bjelogoričnu šumu koja je prošarana prelijepim jesenskim bojama. Za otprilike dva sata stižemo do planinarskog doma Adnan Krilić na Bijelim vodama (1450 mnv), a kako nam uspon ne bi bio prelagan, usput smo do doma ponijeli dio zaliha koje je domaćin pripremio za zimu. Večera je već bila spremna, a svi su nahvalili odličan gulaš koji nam je skuhao domaćin Sejo.
U subotu ujutro smo nakon doručka krenuli na uspon prema Zelenoj glavi (2103 m) i vrhu Otiš (2097 m). Staza definitivno nije monotona, a prolazi kroz bezbroj malih dolova. Na dijelu staze smo napravili dužu pauzu uživajući u jutarnjim zrakama sunca. Usprkos sve strmijem usponu , naša visokogorska ekipa je bila odličnog raspoloženja. Dolaskom na vrh Zelenu glavu otvaraju nam se pogledi na bosanske planine te čak i na vrh sv. Jure na Biokovu.
Iako smo na vrhu uživali u prekrasnom sunčanom danu, čekao nas je još uspon na susjedni Otiš pa smo krenuli nazad prema sedlu između ova dva vrha te dalje prema vrhu, s kojeg nam se otvara još ljepši pogled na dolinu Tisovicu. Nakon fotkanja na vrhu krećemo nazad prema domu, a zbog dobrog prolaznog vremena i entuzijazma odluka je pala da se vratimo stazom preko planinarskog skloništa Jezerce, što ovaj povratak produžuje za nekih sat vremena.
Kod Jezerca radimo malo dužu pauzu, a na izvoru u blizini obnavljamo zalihe vode. Osvježeni krećemo prema vrhu Prevorec te nakon uspona na sedlo između navedenog vrha i vrha Sivadije radimo pauzu i uživamo u zadnjim zrakama sunca.
Na naše ugodno iznenađenje baš u tom trenutku nam prilaze prekrasni konji koji slobodno lutaju tim krajem. Iako u početku nepovjerljivi, Matija je uspio zadobiti povjerenje jednog te ga čak i hraniti iz ruke.
Ovaj susret je upotpunio današnji doživljaj na planini te smo se brzo spustili do doma gdje nas je čekalo hladno pivo i topla večera. Uz toplu peć na drva nastavili smo druženje sretni što ćemo spavati sat vremena duže zbog početka zimskog računanja vremena. Iako smo u jednom danu prehodali 20-ak km po zahtjevnom terenu, zbog prelijepih vidika oko nas umor je pao u drugi plan.
U nedjelju ujutro nakon doručka smo se stazom vratili do Rujišta te kombijem nastavljamo prema Mostaru.
Nakon obilaska Mostara i bosanske kafe u starom gradu vozimo se prema Blagaju do vrela rijeke Bune koja nas je očarala svojom ljepotom i klisurama koje se nadvijaju nad njom.
U povratku za Viroviticu je neizbježno zaustavljanje na poznatu jablaničku janjetinu. Kući se vraćamo u kalorijskom suficitu prepuni dojmova nakon ove zahtjevne, ali sadržajne planinarske ture.
Vodiči Dalibor & Mara
