Velebitska avantura
Kod većine planinara sama pomisao na Velebit u očima izaziva sreću, a na licima osmijeh. Buđenje u „sitne“ jutarnje sate i polazak u 4 nije nam smetao. U Draganiću se zaustavljamo na prvu jutarnju kavu. Zahvaljujući Josipu u Baške Oštarije stižemo i prije nego što smo planirali. Smještamo se u Hostel i pripremamo za polazak na stazu.
Iz Baških Oštarija vozimo se do Kućišta Cesaričkih i zaselka Budaci gdje ostavljamo autobus i krećemo na stazu. Naš je cilj vrh Velinac (965 m) . Pogled na stjenoviti i istureni Velinac oduzima dah. Većina se planinara pita je li to naš cilj. Do vrha su 2 km, ali dosta zahtjevna. Uspinjemo se polako kroz gusto raslinje i po siparu, a pogled nam privlače more i otok Pag. Pred samim vrhom imao sam osjećaj da se nalazimo na Paklenici (Anića kuk). Sunce je pržilo, temperatura zraka rasla, a noge bivale sve teže. Dolazimo na vrh, gol i kamenit- pravi Velebit. Tražimo žig, odmaramo i upijamo mirise mora, ali i procvalog bilja. Isplatilo se po najvećoj vrućini penjati na Velinac. Pogled s vrha je nezaboravan. Masivni vrhovi južnog Velebita, otoci Pag, Rab, Lošinj i grad Karlobag kao na dlanu su. Nakon odmora i fotografiranja polako se spuštamo dolje istim putom. Staza je bila duga oko 4 km i 400 metara uspona. Dolazimo u Hostel Baške Oštarije gdje ručamo, odmaramo i pripremamo se za laganu šetnju do Kubusa. To je spomenik gradnji ceste Karlobag – Gospić preko Velebita. Kocka (Kubus, Ura) na četiri kugle nalazi se na Oštarijskom sedlu ili Starim vratima, na 927 m nadmorske visine s kojeg se pruža pogled na Karlobag, otok Pag i cijeli Velebitski kanal. Zalazak sunca bio je čaroban. Imali smo osjećaj da je vrijeme na trenutak stalo. Na povratku odlazimo do Planinarskog doma Prpa po žig. Odmaramo uz šačicu razgovora i vraćamo se do Hostela gdje nastavljamo druženje.
U nedjelju se budimo oko 6 sati, doručkujemo i oko 8:15 vozimo se prema planinskom prijevoju Ravni Dabar. Naš današnji cilj je kružna staza s tri vrha: Visibaba (1160 m), Prikinuto brdo (1265 m) i Budakovo brdo (1317 m). U početnom dijelu hodamo po Premužićevoj stazi. Vidimo i naš jučerašnji vrh Velinac. Uspon na prvi vrh, Visibabu, započinjemo po kamenim gromadama uz pogled na more i otok Pag. Vrh je travnat, stvoren za odmaranje. Zatim krećemo prema Prikinutom brdu. Staza je ugodna, zemljana i na jednom dijelu imali smo priliku vidjeti Velebitsku degeniju (degenija, lat. Degenia velebitica). Nakon uspona odmaramo i skupljamo snagu za posljednji uspon, vrh Budakovo brdo (1317 m). Uspon je trajaoooo…Sunce je pržilo i činilo se da nikada nećemo stići do vrha. Ali, stigli smo. Nakon uživanja, odmora i fotografiranja zaklon od sunca tražimo u šumi kroz koju se spuštamo do Premužićeve staze i nastavljamo naše hodanje prema autobusu. Staza je bila duga oko 12 km s 550 metara uspona.
Dolazimo do hostela, presvlačimo se i veselimo se ručku u Prašini. Uz usputna stajanja malo poslije ponoći ulazimo u Viroviticu. Hvala svima na kolegijalnosti i planinarskom duhu zajedništva. Kolegica Tanja Kolar Janković izvrsno je obavila vođenje. Naravno, uz moju malenkost u ulozi pomoćnog vodiča, „metle“ Dubravka i vozača Josipa koji je ispunio sve naše želje i s nama hodao do svih vrhova.
Da ne duljim sa zahvalama, očekujemo vas na nekom od sljedećih izleta!
Kristijan Paljar
