Danas smo posjetili istočni dio Medvednice- Grohot. Grohot je neznatno istaknut vrh na istočnom dijelu Medvednice. Istočna Medvednica planinarski je slabo posjećena unatoč blizini grada Zagreba, no upravo zato se to područje odlikuje prirodnom divljinom i tišinom. Grohot je zanimljiv jer se na njemu nalazi uredna i lijepa planinarska kuća te 14 metara visoka razgledna piramida.
Nakon okupljanja i vožnje autobusom, te usputnog stajanja na kavu, krenuli smo prema mjestu Blaguša od kuda kreću dvije staze prema Grohotu, staza 60 i 61, što je ujedno i naša startna pozicija za polazak za vrh Grohot. Mi smo za naš uspon odabrali stazu 60 koja vodi makadamskom cestom uz potok Blaguša i prolazi pored nekoliko lovačkih čeka. Poslije makadamske ceste staza i dalje vodi uz potok s tim da smo u dva navrata prelazili preko potoka (što je najmlađoj članici naše male grupe bilo zabavno), naravno uz ponešto neizostavnog blata. Nakon prelaska potoka i kratkog odmora uslijedio je malo oštriji uspon kroz šumu (gdje smo zaključili da moramo malo poraditi na kondiciji). Iako smo kalendarski u zimi, jutro je već dalo naslutiti da je pred nama jedan lijep i sunčan dan, a visibabe koje su nas dočekale na putu govore da nam uskoro stiže i proljeće.
Trebalo nam je sat i pol lagane šetnje za dolazak do planinarske kuće Grohot gdje radimo malo dužu pauzu u kojoj je bilo fotkanja, lupanja žigova, upisivanja u knjigu dojmova, nadoknađivanja izgubljenih kalorija te uživanja u suncu.
Od planinarske kuće Grohot uz stepenice se stiže do 14 m visoke razgledne piramide i kamene crkve na otvorenom. Na piramidu se penje većina izletnika koja ih je podarila prekrasnim pogledima prema Lipi, Lazu i Hrvatskom Zagorju. Nakon uživanja u pogledima s piramide te još malo fotkanja spuštamo se stazom br. 62 kroz šumu i polja prema mjestu Laz Bistrički. Dolazimo do raskrižja putova, Marija Bistrica, Kozelin te lijevo prema Lazu, odakle se šire vidici na sve strane. Mi biramo stazu prema Lazu te nakon cca 250 m dolazimo na asfaltnu cestu, tj. stazu br. 47 te dolazimo do mjesta Laz Bistrički.
Mara Vidović
