Iako je nedjeljno jutro bilo hladno, ovog mjeseca prvo planinarsko u minusu, obećavalo je sunčan dan – stvoren za šetnju krndijskim šumama. Prva stanica su Našice- netko burek, netko kroasan, kavu, čaj i krećemo prema Boroviku. Stižemo do jezera, popularnog izletišta, koje magličasto isparava i poziva na fotografiranje. Pridružuju nam se dva psa i vjerno nas prate uz jezero. Nastavljamo makadamskom cestom prema Paučju kroz šumu do Planinarske kuće Borovik. Uz kuću su igralište i nadstrešnica za odmor koju kratko koristimo, utiskujemo pečate i krećemo prema izvoru Svetinja. Uz izvor skrećemo preko potoka i oštro uz brdo ulazimo u slavonsku hrastovo-bukovu šumu.
Brdo nas podsjeća (čitaj: dobro nas je uspuhalo) da skinemo višak odjeće. Uz put nam pozira pjegavi daždevnjak. Nastavljamo šumom i makadamom do kote Stipčić (255 m) s lijepim vidikom na Krndiju i dio Dilja. Prolazimo selo Vignjište uz granicu šume, pored njiva i voćnjaka, pored odvojka za izletište Crna klada i Ema vrelo, preko zapuštene pruge pored sela Jelovac te dolazimo do današnjeg cilja, Planinarske kuće Krndija.
Planinarska kuća Krndija je bivša Željeznička postaja Londžica (274 m) na pruzi Banova Jaruga – Pleternica – Našice. Kuću su nakon napuštanja pruge članovi PD-a Krndija iz Našica preuredili za planinarske potrebe. U nogama imamo više od 17 km, kratko odmaramo i krećemo prema prijevozu, na unaprijed dogovoreno mjesto.
Opraštamo se od svojih vjernih čuvara i veselimo se Čiči Mati i soku (posebno onom s okusom hmelja).
Vodiči: Goran Mičić i Tanja Kolar Janković
