Nedjelja, 30. 8. 2020., na radnoj akciji uređenja PK Brusovi okupila se “mlađa” ekipa Gospodarske sekcije i ponešto starije ekipe spremne na šetnjicu. Ekipa za šetnjicu nikako nije htjela ometati radnu akciju te se uputila u smjeru teksta donjeg dok je radišna ekipa našeg Društva uređivala okoliš naše kućice.
Mripli
“Toplo kolovoško jutro i najavljen vrlo topao dan nisu spriječili malu skupinu planinara HPD-a Papuk da se od Planinarske kuće Brusovi neoznačenom stazom zapute prema 14 km udaljenoj Vili Bilogore. Staza je to koju znaju samo iskusni. Zaštićeni repelentima i pod vodstvom predsjednika Marija Riplija skupina je u 9.30 krenula k cilju.
Sunce se probija kroz krošnje drveća dok s uređene šumske ceste skrećemo u šumu koja još uvijek vrvi životom. Posvuda se čuje zuj kukaca. Obilje cvijeća i cvatućih trava pružaju kukcima izdašnu hranu – pelud i nektar. Zanimljivo je promatrati razigrani let leptira i bogato razvijene mreže paukova koje se ljeskaju na suncu. Sve to mami planinare da ljepotu trenutka uhvate okom kamere. Staza zavija u uspon i vodi do prvog stajališta – partizanskog spomenika iz 1957. te nastavlja do šumske ceste uz koju se nalazi „tifusarsko“ groblje. Zaraslo je vegetacijom, a ostavljena ležaljka i štaka podsjetnik su minulih vremena. Mjesta sjećanja postala su mjesta zaborava. Iako spomenici pripadaju prošlosti, još uvijek su snažan simbol borbe protiv fašizma. Prolazimo i pored spomen – obilježja hrvatskim braniteljima stradalima u Domovinskom ratu. Nakon kratke okrjepe nastavljamo šumom, boreći se s kupinama i polomljenim drvećem, do sela koje je „progutala“ priroda, a vidljivi su tek poneki drveni tragovi koji podsjećaju da je tu nekad stanovao čovjek. Posvuda su tragovi divljih životinja koje uživaju u blagodatima šume. Od šume se opraštamo uživajući u laganom hodu livadom koja otvara pogled na ljepoticu – Vilu Bilogore.”
Tanja Kolar Janković
