Nedjeljno jutro je, 8 sati, 26. 7. 2020. godine, planinari virovitičkog planinarskog društva HPD „Papuk“ okupljaju se na polaznoj točki svih izleta, parkiralištu ispred zgrade Županije VPŽ te se raspoređuju po osobnim automobilima i ukupno njih 17 kreće prema Koprivnici.
Dolaze do naselja Glogovac, podravskog sela u blizini Koprivnice poznatom po eksploataciji ugljena još iz davne 1869. godine. Vozilima prolaze putem ispod betonske separacije koja se nalazila između 2 brda u blizini rudnika lignita. Tu se nekada u otvorima na željezničkim tračnicama u vagone utovarivao ugljen i prevozio tračnicama do željezničke postaje Koprivnički Bregi.
Automobile ostavljaju kod šumarske kuće odakle, nakon kratkog upoznavanja vodiča o detaljima puta i ture „razgibavanja“, kreću laganim usponom planinarskim putem do „Stankovog vrha“. Na samom početku puta nailaze na putokaze Koprivničkog planinarskog puta (KPP) koji je svečano otvoren 1976. godine (put dug 40 km koji povezuje dva gorja: istočne obronke Kalnika i Bilogoru).
Nakon laganog hoda od 2 sata stigli su i do najvišeg vrha Bilogore, „Stankovog vrha“ (309 m), uzvišenja u prostranom šumovitom i blago brežuljkastom krajoliku Bilo – Rajčevica. Na najvišoj točki su kameni stup s obilježjem vrha i nekoliko drvenih klupa sa stolovima. Na kartama je označen kao Rijeka ili Bilo (ujedno i naziv gorske kose na kojoj se nalazi), a koprivnički su ga planinari nazvali po svojem zaslužnom članu Stanku Šafaru.
Planinari su ovdje napravili veću pauzu, neki su se osvježili pićem i hranom, neki su utiskivali žig u svoje dnevnike HPO, a neki su kombinirali obje aktivnosti.
Sa „Stankovog vrha“ kreću do „Aninog vrha“ (303 m), ovaj put je to naziv planinarske kuće kojom upravlja HPD Bilo, Koprivnica. Na klupama pored kuće su se ispraznili ruksaci i olakšali od viška hrane.
Uslijedio je povratak do vozila gdje su planinari jednoglasno podržali prijedlog vodiča Vlade da se zaustave u Kloštru Podravskom na sladoledu i tako zaključe i ovaj planinarski izlet.
Vrijeme je bilo odlično i sunčano te sasvim ugodno za planinarenje u prirodi kroz 4 – 5 sati sa prijeđenih 11 km kroz pitome šume Bilogore.
