Moji utisci sa otoka Mljeta…

Marijan Bolf, planinar-markacist

U ranoj mladosti, kada sam slušao na radiju Pomorsku večer, emisiju za pomorce; prvi sam puta čuo za njega. Tada, kada je imao dvostruko više stanovnika nego danas. lzmeđu ostalog čuo sam priču o mungosima i zmijama. Od tog vremena, pa sve do danas   sa posebnim žarom sam volio čitati i slušati o njemu.

Evo sada, u tim mojim “lijepim” godinama, kada sam već dugogodišnji planinar, a također i dugogodišnji član HPD Papuk   iz Virovitice dobio sam jedinstvenu priliku da ga bolje upoznam volontiranjem. To je volontiranje ispunilo moje davne želje i produbilo simpatije prema njemu.

Upoznao sam zajedno sa mojim prijateljima planinarima samo jedan dio otoka, tj. dio Nacionalnog parka Mljet. Upoznao sam dio te njegove očaravajuće ljepote u proljeće, dok još turistička sezona nije pravo počela. Prekrasan je! Ta njegova jezera, vale i uvale sa svojim oštrim hridima u koje neprestano udara more. Otoci i poluotoci, ta njegova gorovitost i šumovitost (Šume alepskog bora i pinije). Podno Babinog Polja, a uz samo more, Odisejeva špilja. Zastrašujućeg pogleda, o kojoj postoje legende o Odiseju. Na kraju ti njegovi planinski vidici, prema otvorenom moru. Sve je to povezano sa uređenim markiranim planinarskim stazama. Ja sam sa mojim planinarkama i planinarima sudjelovao na uređenju dijela staza u Nacionalnom parku Mljet od 23. do 30. travnja ove godine.

Koordinatori i vodiči ove akcije su nas podijelili u tri grupe po šest markacista — planinara. Moja grupa imala je zadatak obnoviti markacije na stazi od Soline prema Ropi u dužini od 6 km. Staza vodi kroz borovu šumu uz more, a iznad oštrih kamenih hridi. Prekrasan je osjećaj gledati iz šume, preko debla hrapave kore borova na opasne, strme i oštre stijene prema moru koje cijeli dan nemilosrdno udara u njih. Dalje prolazi i penje se prema visovima, također kroz šumu; te izlazi na vidikovcima sa kojih se vide susjedni otoci i nepregledna pučina mora — našeg lijepog Jadrana. Naša voditeljica Sanja nas je dobro organizirala, pa smo obilježavanje markacija brzo i kvalitetno odradili. Bez obzira na vremenske uvjete koji su bili. Jedan dan smo samo i čistili stazu od porušenog drveća i granja.

Obzirom da je često padala kiša, pa nismo mogli markirati stazu; Damjan i Martina — domaćini; su nas poveli na čišćenje mora od smeća. Osim toga, uredili smo ulaz u objekt zidanjem suhozida od kamena i nasipavanje staze cca 30 m, sitnim kamenom. Jedan dan kada smo dobili “slobodno”, vodiči su nas odveli do Odisejeve špilje i na najviši vrh otoka Velji grad. Tijekom volontiranja uspjeli smo vidjeti i divokoze koje tu obitavaju, te malog mungosa. Na kraju, naš koordinator i vodič Zlatko nam je prenio pohvale domaćina Damjana da je zadovoljan sa našim radom — volontiranjem, što nas je sve oraspoložilo.

Bilo bi lijepo posjetiti još koji puta ovaj naš “biser” hrvatskog mora i svakako ponijeti gojzerice i ruksak!